.. I svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim. Ali postoje u nama neke neprevodive dubine. Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči. Ne znam... Napiši mi pesmu, molila je. I nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako a tako sam teško to znao da pokažem. A onda odjednom, raspored mladeža na njenim leđima.... Kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam.

I tako... eto ti pesma, ludo jedna

Đ. Balašević

 E.. ekipa, imam jednu molbicu za sve vas. Nije tesko samo treba malo vremena i volje. Dakle.... želio bih saznati od vas da li vam se dopada igra koju sam osmislio a mozete je odigrati na ovoj adresi: http://www.magicluckyworld.com/redandblack/

Nažalost još nema nagrada jer nema sponzora ( možda sponzori smatraju da je to loša igra, hm, hm ), al' baš zato želim vaše mišljenje. Samo otvoreno.. bez ustručavanja. Ako treba bacajte i drvlje i kamenje. P.S. odjenuo sam viteško oklopno odjelo ;-)

UNIKAT 

Petak popodne, došla je sama.

I isti čas mi oduze dah mlada ta dama.

O, zar je na toj terasi morala sjesti baš za stol do mog?

Zar je baš za tim stolom morala čekati nekog svog? 

Tijelo, lice, njen lik... savršenstvo joj nalik.

 Nema nigdje tako izrezbarenog zlata.

Nema tako unikatne jednostavnosti. Jednostavnog unikata.

Tajanstven osmjeh u kutu usana. Miris vanilije...

... i pogled onako neodoljivo snen.

O, najviše boli što nisam njen.

Ne vidjeh nikog osim nje. Ne vidjeh nikog a gledao sam sve.

Činilo se sve tako poznatim. Davno jednom odslušan stih.

I tišina pučine u daljini, i ona tu, očiju dubokih. Smeđih.

I svaki pogled njen, odmjeren, pažljiv i plah.

Ma, ona zna da oduzima dah.

Osmjeh njen, miris vanilije i pogled onako slatko snen... 

Tijelo, lice, njen lik... savršenstvo joj nalik.

Nigdje nema tako izrezbarenog zlata.

Nema tako unikatne jednostavnosti. Jednostavnog unikata.

....Miris vanilije i pogled slatko snen.

O, najviše boli što ne mogu biti njen. 

Nakon nekih pola sata

pričala mi da želi psića, da voli sladoled i breskve strasno,

studira, kaže, da ima starijeg brata.

Upamtih još da su joj dragi Đole i Monet.

Činilo se sve tako jasno. Činilo se tako znanim.

Davno jednom oslikano platno bojama uljanim.

Davno jednom odsviran sonet.

I svaki pogled njen, odmjeren, pažljiv i plah.

Ma, ona i trepavicama oduzima dah.

Osmjeh njen, miris vanilije i pogled onako slatko snen... 

Tijelo, lice, njen lik... savršenstvo joj nalik.

Nigdje nema tako izrezbarenog zlata.

Nema tako unikatne jednostavnosti. Jednostavnog unikata.

....Miris vanilije i pogled slatko snen.

O, da mi je samo večeras biti njen.

Dugo još poslije, do u noć kasno.

Bez ijednog poljupca a tako strasno.

Uz korak njen. Žalom. Pa skalinama do staroga grada.

Otud nas pratila kiša duž Ulice ribara. Pa do vrata od žada.

Poziv njen, odmjeren, pažljiv i plah.

Pristanak moj što oduze joj dah.

I sve do zore, osluškujući more... 

Gledah to tijelo, lice, njen lik..... savršenstvo joj nalik.

Nema nigdje tako izrezbarenog zlata.

Nema tako unikatne jednostavnosti. Jednostavnog unikata.

....Miris vanilije i ona u snu.

O, ja sam noćas imao nju. 

Ostaće to jutro zauvijek utkano u moje misli.

I ta večer prije, kad smo putem kisli.

Tražih sklonište a bijah kraj nje. Ne vidjeh ništa gledajući sve.

Činilo se sve poznatim i opet nepremostivim.

I huk mora u daljini, i ona tu, pod plaštom baršunastim.

I svaki pokret njen, odmjeren, pažljiv i plah.

Dijamantnom opnom zarobljeni trenuci što oduzeše dah.

Osmjeh njen, miris vanilije i pogled još snen... 

Tijelo, lice, njen lik... savršenstvo joj nalik.

Nema nigdje tako izrezbarenog zlata.

Nema tako unikatne jednostavnosti. Jednostavnog unikata.

....Miris vanilije i pogled još snen

Bar sam u ovoj pjesmi bio njen. 

                                                                  Ray Quick

********************************