*******************

*************************************

Idemo ti mi tako, idemo.... Kad, sunce ti kalajsano, banu pred nas divizija Nemaca, i to ne bilo kakvih, boga ti poljubim, svaki 2 metra i 130 kila,.. čudo jedno. A nas šaka jada. A još gladni, žedni, goloruki i napaćeni... Šta ćemo, kud ćemo?? A ja ti komandujem: pravac potok i tras! U vodu, zalegaj potrbuške. A voda 'ladna, zemljače, 'lebac joj njen.... Lepo vidiš ribe dršću od hladnoće... Nakupilo se to zime... ej, somovima se sve inje nahvatalo na brkove, a ja: zalegaj! Nemaš kud! Beda ti je to, brale moj.... pa one puške uspravno, pa diši na cev, glava ispod vode.... nema se vazduha....pa diši.... Par sati ti mi tako, časti mi moje.... k’o podmornice na periskop srkućemo vazduh. Sreća naša... zeleni mi, a zelen onaj potok, a još i u licu došli zeleni. Dabome, naprežemo se da pozelenimo, da nas ne otkriju... Maskiranje je to, baćo moj.. nije mala stvar.... Prva proleterska! Ej, tako ti je to bilo... a ti, ako mi ne veruješ, pitaj one Nemce da nas nisu videli...

*******************

Ušao Mujo u ženski WC ne bi li se popišao, kad ulazi jedna žena i kaže:
- "Životinjo!"
A na to će Mujo:
- Ne brinite gospođo, držim ga za glavu.

******************

*******************

*************************************

Uđe Štef u birtiju i naruči za sve piće. Nakon nekog vremena naruči još jednom za sve. Kad je popio reče konobarici da nema novaca i da ne može platiti. Konobarica se požali gazdi, a ovaj Štefa išamara i izbaci iz birtije. Slijedećeg dana uđe ponovo Štef u istu birtiju i reče: -"Daj piće za sve. Samo gazdi nemoj, zajeban je kad si malo popije."

***********************************

*******************

*************************************

*******************

*************************************

Čita Mujo novine i veli:

- "Vid' Haso, policija traži muškarca od 20 do 30 godina, jačeg stasa, pomalo ćelavog, koji noću hoda po parku i siluje žene."

- "Da. I?"

- "Pa, razmišljam da im se javim. Može bit' dobra plaća."

*******************

Prodao sam svoj Mercedes i kupio Volvo! Prezadovoljan sam mogućnostima koje pruža. Kako izgleda? Klikni na sliku! ;-)

************************

Pažnja, pažnja! Svim korisnicima mobilnih telefona!

Danas sam dobio e-mail slijedećeg sadržaja:

Ako dobijete poziv i na displayu se pojavi napisano “ACE” ne odgovarajte na taj poziv, nego ga odmah odbijte. Ako odgovorite vaš će telefon biti napadnut virusom koji će obrisati sve IMEI i IMSI informacije iz telefona a također i SIM karticu čime će onemogućiti vezu s bilo kojom mobilnom mrežom. Morati ćete kupiti novi telefon.

Navodno je ova informacija potvrđena od firmi Motorola i Nokia, a navodno se ta informacija može provjeriti i na siteu CNN.

Ne znam koliko ima istine u ovom tekstu, ali bolje spriječiti nego liječiti. Pošaljite ovu obavijest svim vašim prijateljima koji posjeduju mobilne telefone. Ova obavijest je poslana u dobroj namjeri i unaprijed se ispričavam ako je neistinita.

 *******************

*******************

*************************************

Crncu na poslu stroj odreže prst srednjak, a u banci organa u tom času samo bijeli prsti na raspolaganju.
- “Samo vi meni stavite drugi prst nije bitna boja” - zamoli on kirurga.

Rečeno - učinjeno! Nakon nekog vremena, vozi se crnac autobusom i drži se za rukohvat, sve crno samo se srednjak bijeli.

Vidio to pijanac pa mu kaže:

- “Što je dimnjačar, opet smo malo gurali prst u onu stvar, ha!?!”

*******************

*******************

*************************************

**************************************

..........Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, a kraće živce. Šire puteve, a uža gledišta. Trošimo više, a imamo manje. Kupujemo više, a uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji. Više pogodnosti a manje vremena. Imamo više diploma a manje razuma, više znanja a manje rasuđivanja. Više stručnjaka a ipak više problema. Više medicine a manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo prerano.. ustajemo umorni.

Čitamo premalo, gledamo u ekrane previše, a molimo se ........ prerijetko.

Umnogostručili smo naše imetke, a smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.

Naučili smo da preživljavamo, ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.

Stigli smo sve do mjeseca a imamo poteškoću da pređemo preko ulice kako bismo upoznali novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i unutarnji. Planiramo sve više, a postižemo manje.

Naučili smo žuriti ali ne i čekati.

Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, a zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude.

Da.. htjeli mi to priznati ili ne.... Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karatktera, brzih zarada i plitkih odnosa.

Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu.

Ovo su dani dviju plaća ali dani s više razvoda. Dani s više luksuznijih kuća, ali i više uništenih domova. Ovo su dani brzih putavnja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, tableta koje mogu smanjiti bol, ubiti.

Zar baš moramo tako?

Ne bismo li trebali provoditit više vremena s našim voljenima? Neće oni biti tu zauvijek!

Ne bismo li češće zagrliti one koje volimo, one koji su nam prijatelji? Topao zagrljaj i osmjeh su ono istinsko blago koje svi imamo i koje možemo dati drugima, a tim davanjem postajemo još bogatiji. Mi bogatiji, a oni kojima to dajemo sretniji. A osmjeh i topao zagrljaj čuda čine! Ima li išta ljepše na svijetu nego učiniti nekog drugog sretnim? Posebno ako volite tog nekog!

*****************************

*******************

*************************************

Zaposlio se Mujo kao turistički vodič. I tako...vodi on jednu grupu na Alpe i svi poginu osim njega. Sud osudi Muju na smrt električnom stolicom. Postave Muju na stolac i uključe struju. On ostade živ, pa ga pošalju kući. Nakon par mjeseci Mujo opet vodi jednu grupu na planinu i svi padoše u provaliju i poginu svi redom, osim Muje. Sud ga opet osudi na smrt električnom stolicom. Posjednu ga na stolac, uključe struju i opet ništa. Njima dopizdi, oslobode ga i na kraju upitaju kako to da uspijeva ostati živ na električnoj stolici, a Mujo će:  -“Ja sam loš vodič!”

Smotao zeko mali joint, ponudio pile, pa ga za neko vrijeme upita:
- Jel' pile, osjećaš li nešto?
- Nita ! -kaže pile.
Smota zeko veći joint i puše oni tako kad opet upita zeko:
- Jel' pile, jel' sad nešto osjećaš?
- Nita ! - kaze pile.
Smota zeko sad joinitnu, natrpa samo trave bez duhana, puše oni, pa zeko opet pita:

- Pa dobro, pile, jel' sad nešto osjećaš?
A pile veli:

- Ne, nita, ni klun, ni klilca, ni pejje… nita…

***********************************************

*******************

*************************************

*******************

*************************************

Jedno jutro probudi se Mujo i pred vratima ugleda malo mače. Mujo nije volio mačke pa odluči riješiti se tog malog stvorenja, al nije znao kako. Sretne on Hasu i požali mu se a ovaj će njemu:

-"Slušaj Mujo, vrlo je jednostavno. Odnesi mačića dva bloka dalje i ostavi ga tamo."

Uradi Mujo tako navečer, al’ već slijedeće jutro eto mačića natrag. Sretne on opet Hasu i kaže

mu šta se desilo.

-"Jebiga Mujo, pametan neki mačić, al’ ništa ti ne brini. Odvedi ti mačića na kraj grada pa se neće vratit."

Učini tako Mujo istu večer. Budi se radostan drugi dan, otvara vrata kad ... eto ti mačića opet ispred kuce!

Sad Mujo već nervozan, napadne Hasu da ga samo zajebava, a Haso će njemu:

-"Slušaj me! Boli me kurac za tebe i tvog mačića, odvedi ga u tri pičke materine, odvedi ga u šumu duboku i ostavi ga tamo pa ćemo onda vidjet hoće li se vratit."

I tako bi. I sretoše se Mujo i Haso tek nakon mjesec dana, a Haso se stade Muji ispričavati:

-"Oprosti što sam bio onako ljut zadnji put, znam da se zbog toga nisi javljao... nego jesi se riješio onog mačića?"

-"Šuti bolan Haso, da nije bilo mačića ne bih se znao kući vratit!"

Došao mucavac kući i pod prozorom nađe mrtvog konja. Brzo uzme telefon i nazove komunalno.

      -     Dddddoooob...bro veečč...e, jelli kommmunalno?

-         Jest - odgovori glas s druge strane - kako vam mogu pomoći?

-         Maaa, ččččuj....ččččujte, issspod mo.. mo.. mo.. mog prooozora je mrtav kkkkkonj, tttrebbalo bi ggga od.. od.. odnijeti!

-         Dobro, a koja je to ulica?

-         Š... š... š... š... š... š...

-         Je li Štrossmayerova?

-         Ma nnne, neego š... š... š...! - i kako nije mogao izgovoriti mucavac poklopi slušalicu.

Malo se smiri, a potom ponovno nazove.

-         Ddddobbbro veeččeeer, jjjj jeli kom... komunalno?

-         Jest, recite!

-         Ma immma mrrrtav kkkkonj na uliccci i tre.. tre.. trebalo bi ga od..od..od.. odnijet.

-         A koja je ulica?

-         Š... š... š... š...

-         Je li Štrossmayerova?

-         Ma nije, negggo š... š... š...! Opet mucavac poklopi. Nakon pola sata nazove ponovno sad vec totalno ljut.

-         Dddddobbbro vee.. vee.. večeer, imma mr.. mrtav konj tu na na na ulici, tttrebbbalo bi ga od.. od.. odnijet.

-         A koja je to ulica?

-         Ma ova š... š... š... š...

-         Je li Štrossmayerova?

-         Da!

-         Pa kako sad Štrossmayerova kad do sad nije bila!!!

-         Dddd-ovukkkko sam ga, ppppizda ti materina!

Išao Mujo na prvenstvo u hrvanju i ždrijebom izvuče u prvom kolu najgoreg protivnika - nekog Turčina zvanog Drobilica, koji manje-više svim svojim protivnicima lomi kičme.

Prije početka meča trener upozori Muju da pazi kako se bori da ga ne bi Turčin iznenadio, zgrabio i slomio kičmu.

I tako, počne meč... uhvatili se rukama Mujo i Drobilica, a u jednom trenutku Turčin zgrabi Muju, prebaci ga preko leđa i pocne mu lomiti kičmu.

Krcka sve, a Mujin trener od muke pokrio lice rukama. Odmah potom dvoranom se prolomi krik: JAAAAAAAAAAAOOOOOOOO!

Trener skloni ruke s lica, kad ima što i vidjeti.. Mujo kleči na Drobilici, totalno ga tuširao. Treneru ništa nije jasno.

U svlačionici poslije tog meča reče trener:

-         “Mujo, što se dogodilo? Kako si ga uspio pobjediti? “

-         “Ma.. ništa... Uhvatio me taj Drobilica.. počeo lomiti kičmu... ja već mislio gotovo je... kad u jednom trenutku.. vidim ja – jaja! Zagrizem iz sve snage.”

-         “ I ....???”

-         “E moj treneru, nemaš ti pojma koliku snagu čovjek dobije kad zagrize svoja jaja”

SRETAN MENI MOJ ROĐENDAN!

Fu fu fuuuuuuuuuuuuuuuuu..  Sve sam pogasio na torti. I poželio svima koje znam i koje ne znam da budu sretni, zdravi i bogati. Sebi.. samo jednu stvar... ;-) tajna!

Sanjao sam razgovor s Bogom:

-« ... A tako, ti bi me htio nešto pitati!?» - reče Bog

-« Ako imaš vremena?»-rekoh

Bog se nasmiješi.

-«Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati?»

-«Što te najviše iznenađuje kod ljudi?»

Bog odgovori:

-« To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi htjeli ponovo biti djeca.

To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje.

To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.

To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.»

Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah:

-«Što bi ljudi trebali naučiti?»

Bog uze moju ruku u svoju i osmjehujući se, odgovori:

-«Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli. Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.

Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.

Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da se te rane izliječe.

Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje

Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.

Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.

I .... da nauče da sam ja tu – uvijek»

Još jedan isječak iz neobjavljene knjige «Tako je trabunjao .....  (naslov znate)

.... da... tri dana sam bio u inozemstvu... jedan dan mjerilo ICQ... meni je manji od broja cipela i nije mi uopće jasno zašto sam pozvan. Zabuna neka, biće. Nema veze, oni sve plaćaju. I tako... Ma, neću vam reći koliko sam bodova osvojio na tom testu inteligencije gdje se kupila sama međunarodna elita. Nas 19 ! Tamo sam se uvjerio da svijetu treba malo više genija. Stvarno nas malo ima!

Pao sam na tom testu. Proklete stolice! Samo da znate... oba boda su bila potpuno zaslužena. Imao bih ja i tri boda al' me bilo sramota odgovorit' na jedno pitanje..

Piše 'vako: Uvećanica za Merkur - ......................... Merkurčina?! hm.. ma neću stavit .... ionako sam odgovorio na ona prva dva pitanja. Od njih 200. Nisam stigao odgovoriti na ostalih 198, isteklo vrijeme... kažu. Imam ja sat, al' ne kužim koje je ovo vrijeme došlo. Zadržao sam se dosta na pitanju: Što je to? Ovca je, a koza nije!?

Sjećam se još jednog pitanja... ovako nekako: Što je to? Niska, ima je svuda, zelene je boje i ima šest kotača. Ja k'o iz topa napišem TRAVA. Da.. mislim se... niska je, ima je svuda, zelene je boje. A za kotače se valjda zajebavaju. Napisah trava... a onda to precrtah... Mrzim kad me navlače na opijate... makar ih neki smatrali i lakim drogama. Dok sam precrtavao riječ t r a v a, mislio sam si... Nije sunce sve što sija i otvara se kvakom. Ajme. Puka sam ka' kokice... Kad će ovo testiranje završit'? Opet me uhvatilo... Čujem zečeve kao i jučer.

            Poslije testiranja priđe meni ljepotica iz ispitne komisije. Lijepa, plava kokica, zelenih okica... hm.. manekeka bi trebala bit' ... uopće ne znam što ona ovdje radi. Biće da je zabunom došla ka' i ja. E.. pita ona mene nešto na njemačkom. Nisam razumio, al' sam joj na čistom engleskom odgovorio:-«Da, dajem se! I ne zovem se Ines!»

Skužila je mala da natucam engleski pa mi reče da je gledala moje odgovore i pita me ...da jesu li meni svi kod kuće. Rekoh :-«Bili bi da nisam ja ovdje» .. i namignem joj... a ona blis... na leđa. Poslije su je polijevali vodom. Ne znam zašto se srušila, al' sam se nekako ja osjećao.. ono... ponosno! Da.. samo jedan moj mig čuda radi! Osjećao sam se k'o snajperista. Samo namignem i oborim s nogu. Žao mi je što mi nisu prišle tri kokice... osjećao bih se k'o mitraljezac. Stajao sam pokraj tih ljudi što su malu polijevali vodom i mislio si ... eh, ljepotice u svakom ratu najbolje je biti promašen slučaj. Vidiš da ja na pravo mjesto ciljam. Što bih tek bilo da sam upotrijebio metak. Jebate... oživljavali bi te elektro-šokovima.

I tako... dok sam ja stajao, a ostali se ustrčali priđe meni neki lik... ( biće valjda ravnatelj ustanove ).... i pita što se dogodilo. Rekoh:-«Samo malo... moram četiri puta razmisliti prije nego ništa ne kažem!»

Poslije me ta ljepotica zvala na večeru. Odbio sam. Više mi je odgovarao doručak. Al' bila je uporna pa sam izišao s njom... pričala mi neke čudne viceve... ovako nekako ide jedan:

**Ide podmornica pustinjom, sretne sovu i upita: Koliko je sati? Sova izvadi toplomjer i kaže: Četvrtak!**

Gledala me to veče širom otvorenih zelenih prekrasnih očiju, pitala me ... Dal’ tamo gdje tikve cvjetaju pametni ljudi proces ometaju? Rekoh joj: - “Da ti kažem istinu ne bi mi vjerovala, a sad sam previše umoran da smislim neku originalnu laž.” Govorila je da sam malo čudan... slatko čudan. Rekoh... pa šta onda ako zalijevam cvijeće praznom kantom. To ne znači da sam ja lud, već da je cvijeće plastično.

Vrijeme provedeno s njom od večere do doručka neću opisivati, sami si to u svojim mislima predočite. Jeste? Ma, sram vas bilo!

Prijepodne odvela me u crkvu... hm.. malo mi bila čudna ta njena želja da me u crkvu odvede.. neće valjda tražiti i tamo da rečem DA! I tako... Neki tip iza nas u trećem redu, za vrijeme mise zapali cigaru. Toliko sam se zgrozio nad tim činom da mi je ispala flaša piva iz ruke.

Poslije smo šetali... i navečer se oprostili... Rastanak neću opisivati jer rastanke mrzim iz vrha duše, a šetnja je bila kao i sve druge šetnje... lijepa i pomalo zaboravna.

I evo me tu.. vratih se sinoć.. Doletjeh iz Njemačke. Bio sam u Stockholmu!! Još i sad me ruke bole. Letio sam dugo... put je bio dug. Došavši ovdje ... shvatih da sam cijelo vrijeme letio u krug.

                   ( nastavlja se .... nikad, a možda ni tad )

• Ide krava putem i na jednoj trešnji vidi drugu kravu pa je upita što tamo gore radi.
• Ova druga odgovori:-"Jedem višnje!
• Prva se čudi:-"Otkud na trešnji višnje?" a druga joj odgovara:
• -"Eto.... ja ponijela!"

Nastavi ova ispod trešnje dalje i na obližnjem pašnjaku susretne treću kravu, pa je upita:

• - "Oprosti, što ti misliš o ovom kravljem ludilu?"
• - "Ništa, ja sam helikopter!"

***********************************

Ludilo ........snagom oceana....jos uvijek plavi moju dusu i nagriza um.. grrrrrr

*******************

Kad je Bog stvarao ženu, želio je stvoriti nešto posebno. Dao joj je ramena dovoljno jaka da nose sve nedaće ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružiti utjehu. Dao joj je unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece. Dao joj je čvrstinu koja joj omogućava da ide dalje kad svi drugi odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao joj je osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo. Dao joj je snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao joj je mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.

I napokon, dao joj je suzu da se isplače  ...  To je njezino pravo koje ona koristi kad god joj zatreba.

Vidiš, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene vidi se u njezinim očima, u njenoj suzi, a njene oči su ulaz u srce – mjesto gdje stanuje ljubav.

Večeras uzmem šerpu kokica, izvalih se na naslonjač i pogledah remek djelo. Film se zvao " Spiderman se bori za dječji doplatak" Sadržaj je malo kompliciran al' velik udio u kvaliteti filma dadoše izvrsni akteri čija gluma zasjenjuje sve dosadašnje dobitnike Oscara za glavnu ulogu.

Uloge: Krik Naglas, Pregory Schpeck, Pol Munjen i Lizalli Meni.

trajanje: 119 min ( a prošlo dok sam rekao "kokice" )

*******************

***********

Kaže Mujo Fati:

- "Fato, skuhaj mi čaj, al' ... bez limuna!"

Ode Fata u kuhinju, vrati se za minutu i kaže:

- "Mujo, nema limuna! Hoćeš bez nečeg drugog?"

*************************

BINGOOOO !

E.... ako danas dobijem Bingo kupiću si ... 'vako... pet auta: BMW za proljeće, Mercedes  za ljeto, Audi za jesen, Jeep Grand Cherokee za zimu i Fiat Uno za....... po kući.

***********************

Kupio lik novog BMW-a, vozi se tako po gradu, naiđe na raskrižje...Crveno svjetlo. Stane on. I taman što je stao TRASSS!!! Okrene se on i vidi fiću, izađe iz BMW-a, pogleda zadnji kraj...stop svjetla, polomljena, branik iskrivljen...
Krene on ljutito prema vozaču fiće,zgrabi ga za kragnu, kad ovaj zavapi:- "Nemoj prijatelju, ti imaš para.. pogledaj što voziš, a ja nemam ništa, siromašan sam, smiluj se!"
Lik se smiluje i pusti ga. Malo kasnije na drugom semaforu BMW staje i opet TRASSS! Okrene se i ne vjeruje svojim očima. Opet isti fićo, isti tip. Sad lik iz BMW-a skroz popizido i krene ubiti ovoga iz fiće, kad tip opet zavapi:
- "Nemoj molim te, imam ženu i troje djece, 'ko će ih hraniti !?"
I opet se lik smiluje. Krene... i na trećem semaforu opet TRASSS! Okreće se lik, kad onaj tip iz fiće maše i viče:
- "Idi, idi, ja sam!"

******************

-"Hamlete, Hamlete, babo te zove!"

-"Koji mu je kurac u ovaj pozni čas!?"

-"Utopila se Ofelija!"

-"Aaa šteteee, a dobra je pička bila!"

Doktor, nakon pregleda, kaže Muji:
"Mujo, živjećete još samo godinu dana."
A Mujo će:
"Od čega bolan doktore, ma od čega.... ???"

****************

Dobro je biti zdrav i bogat. Što ima siromah od toga što je bolestan?

************************************

Evo od sinoć me lomi teperatura, a dok tako sav slomljen ležim, povraćanje me nastoji dotući.

Zbog toga ne mogu danas davati prijedlog tipova za klađenje... i pisati na blogu.

Strpite se par dana. Lijep vam pozdrav.